vmtgm
   
TRADICIJSKA GLAZBA
»Osnovna obilježja
»Podjela i motivsko-tematsko određenje
»Glazbeni randevouz
»Ples
»Glazbala
»Glazbene skupine
»Muzikalije
»Izvedba i javni život
»Postupci
»Izvođački stilovi i njihovi predstavnici
»Tumačenje - značenje - uloga
»Glavni znak identiteta
»Kritički osvrt
»Obrazovni sustav
 

FRANJO KSAVER KUHAČ

Franjo Ksaver Kuhač rođen je 1834. u Osijeku. Podrijetlom je iz osječke njemačke obitelji Koch. Školovao se u rodnom gradu, u Donjem Miholjcu, Pešti, Leipzigu, Weimaru i u Beču. Kao osječki gimnazijalac odlazio je k Paji Kolariću, zanimajući se za tamburu i skladanje. Peštanski je konzervatorij završio 1854. godine, a glazbu je učio i u Leipzigu dvije godine kasnije. Učiteljujući u Pečuhu, susreo se s pjesmama iseljenih Međimuraca. U Pešti je kao klavirist upoznao međimurskog zemljoposjednika, grofa Leona Festeticha i skladatelja Franza Liszta koji ga je kraće vrijeme podučavao u Weimaru. Vrativši se 1858. u rodni grad, djelovao je kao klavirski pedagog i zborovođa. Na Lisztovu je preporuku u Beču upoznao Karela Czernyja, skladatelja i promicatelja češkoga glazbenog folklora.

 
kuhac
 

Godine 1861. utemeljio je prvo privatno pjevačko društvo u Osijeku koje se kasnije prozvalo po svojem prvom ravnatelju. Zahvaljujući stričevoj novčanoj ostavštini u razdoblju od 1858. do 1869. godine na zapisivao je tradicijske napjeve na području Gradišća, Štajerske, Kranjske, Koruške, Austrije, Hrvatske, BIH, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Bugarske, Grčke, Slovačke i Mađarske. Obilazeći sjevernu Hrvatsku, 1863. boravio je i u Međimurju. Na tom se putovanju družio s varaždinskim gitaristom Ivanom Padovcem, a vjerojatno i s grofom Festetichem. U Zagreb je preselio 1871. godine. Šopronjsku županiju, tzv. Malu Hrvatsku, u srednjem vijeku naseljenu Hrvatima, proputovao je 1876. godine susrevši se i s Međimurcima. U Južno-slovjanskim narodnim popievkama koje broje 2 316 napjeva, u vlastitom izdanju i zahvaljujući pretplati u razdoblju od 1878. do 1881. objavio je 4 knjige s 1 627 notnih zapisa jednoglasnih napjeva, ali i uz vlastitu klavirsku obradu u staroj slovjanskoj ugodbi, o čemu je u rukopisu Zur Temperatur pisao s ciljem popularizacije narodne popievke. Međimurski napjevi su, dakle, prvi puta objavljeni u njegovoj I. knjizi. Peta knjiga napjeva objavljena je tek 1941. godine, a uređen rukopis koji je Vinko Žganec 1976. predao JAZU, još je neobjavljen. Sedma, također neobjavljena knjiga, obuhvaća dodatnih tristotinjak crkvenih tradicijskih napjeva. Pola ukupne građe odnosi se na napjeve zapisane na području današnje Hrvatske, od čega 22 iz Međimurja.

 
kuhac
 

Prijevodom, obradbom i tiskanjem Lobeova Glazbenog katekizma 1875. i dopunjenim izdanjem 1889./90. o vlastitom trošku, uveo je hrvatsku glazbenu terminologiju i prvi njemačko-hrvatski rječnik glazbenog nazivlja. Od 1877. do 1882. JAZU je u nastavcima objavila Prilog za poviest glasbe južnoslavjenske u kojemu Kuhač donosi opis, povijest i podjelu južnoslavenskih narodnih glazbala koja je na svojim putovanjima prikupljao i iscrpno opisivao. Tu je zbirku glazbala darovao zagrebačkom Etnografskom muzeju.

 
uputa
 

Bogat opus terenskih bilješki u rukopisnoj zbirci Folkloristika odnosi se i na opise plesova, običaja te na usmenoknjiževnu građu. Brojne teorijske, metodološke i historiografske studije objavio je i u inozemstvu. Njegova Uputa u glasoviranje, prva hrvatska škola za klavir iz 1890. godine, sadrži teorijska razmatranja, tradicijske napjeve iz hrvatskih područja i skladbe pojedinih hrvatskih skladatelja. U Zadaći melografa 1892. bavio se načelima metodologije terenskog rada, od kojih većina udovoljava zahtjevima suvremenih istraživanja. U Pjevanci je 1893. obrazložio metodologiju učeničkog pjevanja u nižim razredima osnovne škole te je predstavio izbor od stotinu dječjih pjesama i tradicijskih napjeva. U djelu Ilirski glazbenici 1893. pisao je o preporodnim skladateljima. Nadahnut minulom ilirskom idejom o kulturnom jedinstvu Južnih Slavena, u Osobinama narodne glazbe naročito hrvatske iz 1909. komparativnom analizom nastojao je utvrditi zajedničke osobitosti tradicijske glazbe pojedinih područja.

 
pjevanka
 

Usprkos nagradama za znanstveni i umjetnički rad te dopisnom članstvu u JAZU zbog pritisaka ugarske vlade, stranačkih previranja i pasivnosti javnoga kulturnog života svoga vremena, ovaj utemeljitelj hrvatske etnomuzikologije nije nailazio na podršku. Razočaran, već 1876. napustio je stalno zaposlenje u Narodnom zemaljskom glazbenom zavodu, doživotno ostajući bez stalnih prihoda. Pozornost europske javnosti priskrbio si je i tezom o motivima hrvatskih napjeva u Haydnovim, Beethovenovim i u Lisztovim djelima. Naime, tvrdio je da tema finala Haydnove ' Londonske, 104. simfonije' skladana na temelju hrvatskoga tradicijskog napjeva 'O, Jelena, Jelena' te da je finale '103. simfonije' nadahnuto pjesmom 'Divojčica potok gazi'. Haydnovo nadahnuće za njemačku nacionalnu himnu Kuhač je prepoznao u melodiji jednog napjeva iz kajkavskog područja. Zbog tih je navodno partikularističkih i separatističkih teza jedva izbjegao zatvor. Okušao se i u skladanju kraćih klavirskih i vokalnih skladbi. Njegovom zaslugom sačuvana su sva djela hrvatskih skladatelja Fortunata Pintarića i Ferde Livadića te pojedina djela Vatroslava Lisinskog. Umro je 1911. u Zagrebu.
Kuhačeva rodna kuća označena je spomen-pločom, a osječka Glazbena škola i glavna ulica povijesne jezgre Tvrđe nazvane su njegovim imenom. U povodu njegove 150. obljetnice rođenja, HAZU je 1984. organizirala znanstveni skup.

BAZA PODATAKA - GLAZBENICI I DISKOGRAFSKA IZDANJA
»Izvorna i folklorna glazba
»Rock glazba
»Etno glazba
»Pop glazba
»Jazz glazba
»Ozbiljna glazba
»Višeglasna vokalna glazba
»Duhovna glazba
»Kompilacije
MEĐIMURJE - OPĆA OBILJEŽJA
»Prirodna obilježja
»Flora i fauna
»Horonimi
»Povijest
»Gradovi
»Etnografska baština
»Svjetonazori i duhovnost kroz vjekove
»Suvremeno doba
»Kontinentalni turizam
LITERATURA I DRUGI IZVORI | ZAHVALE | KONTAKT


Autorski projekt odobren na Natječaju PUK 2009. Ministarstva kulture i Ministarstva gospodarstva RH | Autorica: Lidija Bajuk, dipl. etnologinja i antropologinja | Izvor:  >Matapur<  i >Kerykeion, lira i sandale< (multimedijalni audio-album i stručna knjiga Lidije Bajuk pred objavljivanjem) | Suradnici: Josip Bajuk, Katarina Bajuk, Ante Rozić, Nina Šala, Antun Božić | Fotografije: Ante Rozić, Josip Bajuk, Lidija Bajuk | Web master: Andrijana Marković
matapurlidija_bajukpozitiv_film